Bosonoga kroz Alpe

Kada razmišljam o Austriji ne mogu se ne sjetiti jednog studijskog putovanja od prije par godina. Bili smo u obilasku hotela Gradonna, resorta smještenog u planinskom okruženju istočnog Tirola, točnije u Kals am Großglockner. Super društvo i super priča #volimsvojposao#lovemyjob

Proljeće je, ne još jako toplo. Penjanje autobusa planinskom cestom obečavalo je lijep krajolik. Hotel se uklopio u taj predivan okoliš smješten na rubu nacionalnog parka Grossglockner. Ljubazni doček direktora i suvlasnice Schultz grupe Marthe Schultz koji su nam ukratko predstavili program koji nas očekuje naredna dva dana: željeli su da doživimo planine! #lovehikking. I stvarno jesmo.

KAKO SAM PROHODALA?
Prvo jutro smo dobili poziv da se pridružimo grupi koja je uz „hotelsko“ jezerce vježbala jogu. Ja sam za! Bilo mi je prvi put i dušu sam ispustila u onih 10 minuta. Slika planinskih vrhunaca pokrivenih snijegom u pozadini mi dolazi pred oči i danas kad krenem vježbati. Poslije doručka smo se okupili pred hotelom gdje su nam rendžeri iz nacionalnog parka postavili dalekozore kroz koje smo mogli gledati divokoze. Ali nije to samo tako, kao što u šumi teško ugledaš ptice ako oko nije izvježbano, tako se i ovdje trebaš pomučiti da ugledaš divokoze koje ne miruju.
S obzirom na nejednaku fizičku pripremljenost na početak naše šetnje smo krenuli žicom. Šetnja, pogledi, edukativne priče rendžera o cvijeću, pticama, pogled na tirkiznu boju potoka s vodom s glečera. Cijeli prekrasni dan u pokretu #neprocjenjivo.

I onda slijedeće jutro, usudila bih se reći, kruna novih iskustava: šetnja kroz šumu kraj hotela – bosi! Nakon kratkog zagrijavanju na mjestu, naša trenerica je rekla da skinemo tenisice. Šta? Gledamo se. Nije baš pretoplo. Malo nagovaranja i tenisice su u rukama. I krenemo. Prvo kao po jajima, a onda sve slobodnije. Čak je počeo i razgovor. U jednom trenu je staza izašala iz šume i krenili smo stazom uz gorski potok. I baš u trenu kada sam rekla da sva sreća da nas ne tjera i na šetnju potokom, pogodite! Ali bilo je to samo pranje nogu prije mazanja nogu gelom i oblačenja čarapa. Naravno da se nitko nije razbolio. A ja i dan danas šećem bosa po svom naselju uz potok, na opći užas moje djece i prolaznika koji mi dobronamjerno savjetuju da pazim na staklo, ose itd. Ali, vidjela sam već i druge da hodaju bosi. Mahnemo si cipelama preko potoka, kao razumijemo se.

Naši domaćini su svakako uspjeli na nas ostaviti dojam. Svoj krasni hotel u kojem sobe imaju staklene niše u koje sjedneš, a pogled ti pada na planinske vrhove, welness, fina hrana su nam predstavili kroz doživljaj destinacije #neprocjenjivo. Još su nam pričali da su za potrebe izgradnje hotela morali koristiti materijale i usluge isključivo iz okolice hotela kao i radove lokalnih umjetnika za dekoraciju prostora.
Te priče i doživljaji su meni kao sol, kao pojačivač okusa, pojačivač doživljaja.