766 stepenica u Leviu

 

Možda znate da sam iskoristila priliku i otputovala na jednu neuobičajenu i daleku destinaciju: na sjever Finske u Laponiju, u grad Levi. Prije nego pogledate na kartu to je sjevernije i od samog Rovanijemija, grada Djeda Mraza. Za one kojima je poznato, ali ne znaju od kuda, tu se otvara sezona svjetskog skijaškog kupa.
Prijateljica me tješila kad mi je pobjegao avion u Frankfurtu: „Gle, svaki svjetski putopis počinje pričom o tome kak ti je zbrisal avion u Frankfurtu“, a kolega mi je napisao: „pazi da ne umreš od dosade“. Što se putopisa tiče još ne znam, ali je sigurno da nisam umrla od dosade i da sam se uspela uz 766 ledom okovanih stepenica. Slijedi priča o jednom doživljaju na tom putu.
Te famozne stepenice su navedene u jednom prospektu i odmah su mi zapele za oko. Na vrhu brda je i hotel što znači da ćemo se nekako dovući gore. Počela sam računati koliko stepenica prođem doma do svog četvrtog kata bez lifta, pa množim, razmišljam ima li to smisla. S obzirom da nismo bile pritisnute vremenom zaključile smo da idemo polako gore i ako zapnemo, stat ćemo i odmarati. Na početku stepenica stoji natpis da se ne čiste i da se penjemo na vlastitu odgovornost. Ma idemo pa šta bude!
Ruka je bila čvrsto na ogradi, cipela je lagano ispitivala svaku stepenicu. I polako. Puno priče, slikanja, odmaranja, pa uspinjanja. Pojavljuje se i tabla ohrabrenja: You are doing great!

Ok, za sad ide, ali što ako neću izdržati. Tko zna koliko smo ih do sada prošle? Gle, staza za bob, kakva ono staza ide paralelno? I evo nove table: You are almost there

Ne mogu vjerovati! Stigle smo i to relativno lako na vrh 766 zaleđenih stepenica. Cijelim putem nas je pratila magla i hotel sam ugledala kad sam već stajala ispod njega. Popeli smo se stepenicam uz zgradu i došli do prvih ulaznih vrata. I što me dočekalo?!
Levi Summit, Congress and Exhibition centar. Pa di će suza nego na oko? Kako to da ja usred šume, blizu Sjevernog pola nakon 766 stepenica iz magle naletim na kongresni centar?
Ljubazna gospođa iz prodaje nas je provela kroz hotel, kongresni centar, restorane i barove. Kada sam spomenula incentive i team buildinge rekla je da za te potrebe imaju rudnik zlata u neposrednoj blizini hotela. Baš dobro. Poslije Nove godine pa do kraja sezone negdje krajem četvrtog mjeseca su smještajni kapaciteti popunjeni skijašima.

Zanimljiva je još jedna stvarno posebna ponuda nedaleko od Levia: iglui sa staklenim krovovima za gledanje polarne svjetlosti. Smještaj je vrlo skup pa je praksa doći na jednu noć. U sklopu resorta je i ugodan ala carte restoran i kućica za roštiljanje.

I na kraju mogu reći da Finska nije wow zemlja za prepričavanje, osim ako vam wow nije finski dizajn i arhitektura, beskrajne šume i boravak u prirodi, haskiji i vožnja saonicama, pecanje u zaleđenom jezeru, saune, golf. A ako vam se nešto od ovoga čini privlačno …

Lijepi pozdrav iz Event kluba

Ana Rakić
eventuša

 

 

Saznajte sve informacije